Daltonizam ili poremećaj raspoznavanja boja: Sve što trebate znati
Jeste li jedni od onih što misle da ljudi koji pate od daltonizma svijet vide u crno-bijeloj boji? Ipak, to nije tako. Većina daltonista vidi blijede nijanse, dok manja skupina pak u potpunosti ne vidi određenu boju.
Nemogućnost razlikovanja boja osobama stvara velike probleme i poteškoće u svakodnevnom životu. Daltonizam je većinom genetska bolest, no do ovog problema može doći i zbog oštećenja oka, mozga ili živca.
Nastavite čitati i saznajte sve detalje o ovoj, pomalo neobičnoj bolesti.
Što je daltonizam?
Ako imate problema s percepcijom boja, morate znati da boje zapravo potječu iz mrežnice. Mrežnica je područje oka koje sadrži receptore za svjetlost i boju. Ona se sastoji od dvije vrste fotoreceptorskih stanica koje se dijele na čunjiće i štapiće. Njihova je uloga pretvaranje vidljive svjetlosti u električne signale koji se putem vidnog živca prenose do mozga.
U mrežnici se nalazi više štapića koji su osjetljiviji na svjetlost, nego što su to čunjići. No, unatoč njihovoj mnogobrojnosti, štapići ne mogu prepoznati boje.
Za boje u vidu su zaduženi čunjići kojima je za normalnu funkciju potrebna jača svjetlost.
I dok se u ljudskoj mrežnici nalazi preko sto milijuna štapića, čunjića je svega šest do sedam milijuna. Ovi fotoreceptori smješteni su u makuli, središtu mrežnice. Tu se nalazi i fovea koja sadrži najveći broj čunjića te je odgovorna za jasno raspoznavanje boja.
Postoje tri vrste čunjića u mrežnici: jedan za detekciju crvene boje, drugi za detekciju zelene boje i treći za detekciju plave boje.
Retinalni režnjevi sadrže tvar osjetljivu na svjetlost i reagiraju na jednu od ovih boja. Ako vam se čini da ne raspoznajete boje, najvjerojatnije postoji problem u radu čunjića ili vam pak nedostaje određena vrsta fotoreceptorskih stanica.
Koje vrste daltonizma postoje?
Najčešći oblici daltonizma uključuju otežano raspoznavanje crvene i zelene boje. Rjeđi slučajevi ukazuju na nesposobnost prepoznavanja žutih i plavih nijansi. Ovaj drugi slučaj može pogoditi i muškarce i žene, dok je nemogućnost raspoznavanja crvene i zelene boje, isključivo karakteristična za muškarce.
Postoje tri tipa daltonizma:
Protanopija – nemogućnost raspoznavanja crvene boje
Deuteranopija – nemogućnost raspoznavanja zelene boje
Tritanopija – nemogućnost raspoznavanja plave boje.
Je li daltonizam genetski poremećaj?
Daltonizam uistinu jest nasljedna bolest oka, a anomalija je u većini slučajeva prisutna od rođenja. Baš kao i druge nasljedne bolesti, prenosi se s roditelja na dijete.
Žene u sebi imaju XX genotip, dok muškarci posjeduju XY. Do poremećaja dolazi zbog gena koji se nalazi u kromosomu X. Kao što možemo vidjeti, taj je kromosom prisutan kod oba spola. Kako bi ženska osoba postala daltonist, trebala bi primiti kromosom X što je rijetkost.
Dakle, znatno je veća mogućnost da muškarac oboli od daltonizma. Žene su uglavnom nositelji gena bez razvijanja simptoma ovog poremećaja.
Koji su simptomi daltonizma?
Kao što smo prethodno naveli, nemogućnost raspoznavanja boja ne znači biti potpuno slijep za boje. Suprotno uvriježenom mišljenju, daltonisti uglavnom vide boje, no u nešto bljeđim varijantama ili ih pak zamijene za neku drugu boju.
Teško da ćete sami uočiti ovaj nedostatak, no u društvu obitelji ili prijatelja to možete zaključiti tijekom najobičnijeg razgovora. Primjerice, netko vam kaže da mu dodate crveni jastuk, a vi posegnete za plavim ili slično.
Još jedno uvriježeno mišljenje je da se ljudi rode kao daltonisti. Premda je to većinom tako, postoje slučajevi u kojima se osobe iznenada susretnu s problemom raspoznavanja boja. Ako se to dogodi, potrebno je čim prije posjetiti liječnika. Postupni ili iznenadni gubitak sposobnosti raspoznavanja boja može ukazivati na mnoge zdravstvene probleme kao što je, primjerice, mrena na oku.
Ostali uzroci poremećaja
Osim genetike, ostali uzroci poremećaja raspoznavanja boja mogu biti:
Parkinsonova bolest – Budući da je riječ o neurološkom poremećaju, živčane stanice postaju senzibilne na svjetlost. Tada može doći do oštećenja stanica i mrežnice koja prestaje funkcionirati na pravilan način.
Tiagabin za epilepsiju – Antiepileptik, lijek poznat kao tiagabin, nerijetko može smanjiti sposobnost raspoznavanja boja. Otprilike 41% osoba koje konzumiraju ovaj lijek susretnu se s ovim problemom.
Leberova nasljedna optička neuropatija – Riječ je o poremećaju koji se uglavnom očituje kod muškaraca. Glavni simptomi su nemogućnost raspoznavanja crvene i zelene boje.
Starenje – Daltonizam može biti i posljedica procesa starenja prilikom kojeg se oštete stanice mrežnice.
Uz navedene bolesti, u rizičnu skupinu spadaju i osobe koje pate od makularne degeneracije, Alzheimerove bolesti, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti te multiple skleroze. Ugrožene su i osobe s visokim krvnim tlakom, baš kao i pacijenti oboljeli od različitih bolesti jetre.
Također, određeni lijekovi propisani za artritis, malariju, depresiju ili bolesti srca mogu, u nekim slučajevima, značajno narušiti raspoznavanje boja. Čak i dugotrajna uporaba aspirina može utjecati na to kako percipirate boje. Pretjerana konzumacija alkohola i pušenje mogu imati sličan učinak. Budući da otežano raspoznavanje boja može biti rani znak bolesti ili nuspojava propisanih lijekova, važno je o tome čim prije razgovarati sa svojim optometristom ili oftalmologom.
Kako je John Dalton otkrio da je daltonist?
Poremećaj raspoznavanja boja dobio je naziv po Johnu Daltonu, poznatom engleskom znanstveniku u području atomske teorije. Dalton je primijetio da vidi boje drugačije od većine ljudi.
On je inače bio uvjeren da drugačije percipira boje jer tekućina u njegovim očima nije bila bezbojna kao što je to slučaj kod ostalih. Njegova je pretpostavka bila da zbog boje u očima neprestano gleda svijet obojen filterima.
No to je bila samo teorija. Nakon Daltonove smrti napravljena je obdukcija kako bi se provjerila očna tekućina. Rezultati nisu pokazali ništa neobično, čime se teorija pokazala pogrešnom.
Ali 1990. godine ustanovljeno je da je u Daltonovim očima nedostajalo zelenih čunjića. S druge strane, pronađen je povećan broj crvenih čunjića na tim mjestima. Na taj se način ipak potvrdilo da je znanstvenik Dalton djelomično imao pravo. Tim je otkrićem ovaj poremećaj dobio naziv – daltonizam.
Kako izgleda test za daltonizam?
Najčešće se za dijagnosticiranje daltonizma koristi test pod nazivom Ishihara, što ste sigurno vidjeli prilikom pregleda očiju. Riječ je o jednostavnom testu sastavljenom od točkica u boji različitih veličina. Među točkama je lik, obično broj kreiran od točkica druge boje. Ako nemate daltonizam, moći ćete lako razlikovati broj, dok će daltonist vidjeti drugi broj ili ga uopće neće vidjeti.
Postoje i raznorazni testovi na internetu koji služe za testiranje raspoznavanja boja, no imajte na umu da oni ne daju precizne rezultate. Iz tog razloga, nemojte se striktno držati rezultata koji vam se pokažu prilikom ovog testiranja. Najtočniju dijagnozu dobit ćete kod oftalmologa koji će vam dati isprintan test na čistom papiru.
Može li se daltonizam izliječiti?
Nažalost, ne postoji lijek za daltonizam. Nekim ljudima u razlikovanju boja pomažu posebne leće u boji ili specijalne naočale.
Kada je riječ o naočalama, obojene leće se ugrađuju u klasičan okvir. Takva vrsta naočala sadrži patentiranu tehnologiju za filtriranje svjetlosti te pomaže stvoriti realan prikaz boja. Svakako valja naglasiti kako nijedne naočale zapravo neće izliječiti daltonizam, ali znatno olakšavaju život za vrijeme njihovog nošenja.
Svakodnevne aktivnosti također mogu olakšati aplikacije za pametne telefone ili računala koje omogućuju raspoznavanje boja određenih objekata. U svakom slučaju, uz iskustvo i pomoć voljenih osoba, moguće je sasvim normalno živjeti s ovim nedostatkom.
S druge strane, ako su lijekovi vaš uzrok problema s raspoznavanjem boja, uvelike će vam pomoći promjena lijekova ili prilagodba doze u konzultaciji s liječnikom.
Znanstvenici naporno rade na razvoju novih terapija koje bi mogle biti šire dostupne u budućnosti.
S kojim se ograničenjima susreću daltonisti?
Zasigurno se slažete da je sposobnost razlikovanja boja uistinu važna za normalan način života, pa tako i odabir karijere.
Dobra percepcija boja važna je u tiskarstvu i dizajnu, tekstilnoj industriji, proizvodnji tinte i radu s elektroničkim komponentama. Takve tvrtke obično šalju buduće zaposlenike na detaljne provjere i preglede radi otkrivanja problema s vidom ili eventualnog daltonizma.
Također, ako želite biti pilot, svoje snove nažalost nećete moći ispuniti ukoliko patite od daltonizma. Upravljanje zrakoplovom u ovom je slučaju nemoguća misija. Postoje određena ograničenja i za profesionalne vozače, no sve ovisi o samom stupnju daltonizma.
Nakon temeljitih pregleda, osobe s daltonizmom u pravilu mogu dobiti vozačku dozvolu B kategorije. No, kao što možemo i pretpostaviti, u prometu im najveći problem predstavljaju semafori. Ipak, oni se na specifičan način nauče ponašati na cesti i držati pravila. Kad je riječ konkretno o semaforima, signalizaciju prate orijentiranjem prema položaju semafora, odnosno paljenju svjetla.
S prometnim znakovima uglavnom nema većih poteškoća jer se vozači fokusiraju na njihov oblik te simbol. Dodatni izazov je vožnja noću te obavijesti ispisane crvenim ili žutim slovima.
Prvi znakovi daltonizma kod djece
Roditeljima može biti teško uočiti ovaj poremećaj kod vrlo male djece koja još uvijek ne znaju govoriti. Možemo čak reći da je to gotovo pa nemoguće.
S druge strane, djetetov vid se razvija do treće godine života, tako da je uopće besmisleno postavljati dijagnoze prije toga. No kada djeca dođu u neku vrtićku fazu, tada možete primijetiti prve znakove ako oni postoje. Primjerice, dijete će nacrtati zeleni krov na kući. Ipak, ne treba paničariti. Možda se djetetu jednostavno sviđa takva kombinacija na crtežu. No uočite li bilo kakav sličan obrazac ponašanja koji se ponavlja, naručite dijete na oftalmološki pregled.
Ako je dijete u dobi da već zna imenovati boje, pokušajte isprintati Ishihara test i predstavite to testiranje kao igru. Ako dijete još ne zna brojeve, odaberite testove s različitim likovima i oblicima kao što su životinje ili biljke.
Važnost rane dijagnostike daltonizma
Kao i kod ostalih bolesti, rano otkrivanje daltonizma može itekako pomoći. Još u vrtićkoj dobi postoje razna didaktična i obojena pomagala kojima djeca usvajaju vještine, između ostalog i prepoznavanje boja.
U slučaju da dijete ne razlikuje boje, bit će mu otežan doživljaj svijeta i svega što ga okružuje. Zato je vrlo bitno na vrijeme utvrditi poremećaj. Prevencija se obavlja kod prvog oftalmološkog pregleda. Tada će oftalmolog uočiti eventualne nedostatke i problem te od malih nogu naučiti dijete kako se snalaziti i živjeti s daltonizmom.
Djeca najbolje uče dok su mala, pa će im tako i ovaj, naizgled velik izazov, biti lakši nego što se nama odraslima čini.
Kako daltonisti trebaju njegovati oči?
Ako imate daltonizam, imajte na umu da svijet nije stao i da bez obzira na pojedina ograničenja možete živjeti sretno. Prvi korak koji trebate učiniti je posjetiti liječnika koji vam može propisati specifične leće ili naočale.
Osim toga, neće vam trebati nikakva posebna njega očiju. Naravno, preporuka je za sve jednaka – čuvajte svoje oči što je više moguće. Fokusirajte se na zdravu prehranu, uključite dodatke prehrani, pijte dovoljno vode i koristite umjetne suze.
Preporučujemo i temeljitu higijenu vjeđa kako bi se izbjegle infekcije i upale oka. Ono što je također važno je da smanjite boravak pred ekranima te svojim očima pružite dovoljno sna i odmora.
Za više savjeta o očuvanju zdravlja očiju i vida, posjetite našu blog rubriku „Savjeti za zdrave oči“.
Uživajte u čitanju!