LIJEČENJE GLAUKOMA: DR. SC. IVAN ŠKEGRO ODGOVARA NA NAJČEŠĆA PITANJA PACIJENATA

MOJE OKO: Kada posumnjati na glaukom? Koji su simptomi zbog kojih se treba javiti oftalmologu?

Dr. sc. Ivan Škegro: Glaukom, kao bolest, nema svoje tipične simptome, posebno onaj najčešći oblik, a to je glaukom otvorenog kuta. Zato se i glaukom često naziva tihi ubojica vida. U velikom dijelu bolesnika on se otkrije kad je već došlo do oštećenja vidnog polja.

Visoki očni tlak je glavni faktor rizika za nastanak glaukoma i jedini faktor na kojeg mi možemo utjecati terapijskim mogućnostima.

MOJE OKO: Pandemija je u drugi plan stavila mnoge bolesti pa i očne. Koja je Vaša preporuka, koliko često oboljeli od glaukoma trebaju dolaziti na kontrole? Za liječenje glaukoma važno je kontrolirati intraokularni tlak.

Dr. sc. Ivan Škegro: Nažalost pandemija je poremetila mnoge ustaljene navike u svijetu pa tako i preventivne dolaske kod liječnika i redovne kontrole.

Glaukom je kronična bolest što znači da kada se otkrije, bolesnik se treba redovito kontrolirati i najčešće je potrebno trošiti terapiju do kraja života. Osobe s novodijagnosticiranim glaukomom bi se trebali češće kontrolirati u prvoj godini od postavljanja dijagnoze, a bolesnicima koji imaju stabilan intraokularni tlak dovoljne su kontrole jednom ili dva puta godišnje.

MOJE OKO: Pregled kod oftalmologa je bezbolan. Mjeri se očni tlak i pregleda se vidni živac. Liječenje glaukoma se obično započinje lijekovima (kapima), a nakon toga može doći do laserskog zahvata ili operacijskog liječenja. Kad razmišljamo o glaukomu, uvijek kažemo da svakom oboljelom treba pristupiti individualno, personalizirati liječenje. Kako specijalist bira između mnoštva dostupnih kapi, laserske i klasične operacije?

Dr. sc. Ivan Škegro: Uvijek se liječenje započinje kapima, budući da je to potencijalno najmanje štetno za bolesnika. Liječnik u odabiru terapije bi uvijek trebao slijediti preporuke stručnih društva koje se redovito izdaju i ažuriraju. Također moramo imati na umu i preporuke HZZO-a u odobravanju propisane terapije.

Kada kažemo personalizirano liječenje, tu se misli da je svaka osoba jedinstvena, i neke kapi koje jednoj osobi odlično djeluju, ne moraju tako dobro djelovati i na drugu osobu. Zato su ključne redovne kontrole, pogotovo na početku dok se ne pronađe adekvatna terapija i postignu ciljane vrijednosti intraokularnog tlaka.

MOJE OKO: Kada se postavi dijagnoza, što pacijent može učiniti da spriječi napredovanje (progresiju) bolesti i gubitak vida? Liječenje glaukoma je dugotrajno, često doživotno. Je li nužno propisane kapi kapati doživotno? Je li opasno preskočiti kapanje koji dan?

Dr. sc. Ivan Škegro: Za liječenje glaukoma, kao i u svakoj drugoj kroničnoj bolesti, važna je dobra suradnja i povjerenje između liječnika oftalmologa i bolesnika.

Samo držanje intraokularnog tlaka na normalnim vrijednostima je garancija da se spriječi daljnje propadanje vida. Tlak se snizuje pomoću kapi koje se moraju redovito ukapavati u oko u propisana vremena. Neke kapi se ukapavaju prije spavanja, a druge i do tri puta kroz dan. Preskakanjem ukapavanja kapi činimo dvostruku štetu, prvo se intraokularni tlak može povisiti, a drugo, gubi se navika i rutina redovnog ukapavanja antiglaukomskih kapi.

MOJE OKO: Zašto za liječenje glaukoma danas sve češće oftalmolozi preporučuju antiglaukomske kapi bez konzervansa?

Dr. sc. Ivan Škegro: Kao što sam već ranije rekao, antiglaukomska terapija je kronična i često doživotna.

Konzervans u kapima je bio nužnost budući da nije bilo drugih načina da se održi sterilnost. S razvojem tehnologije došlo je i do pojave bezkonzervansne terapije, zahvaljujući razvoju pakiranja antiglaukomskih lijekova u posebnim bočicama sa filterima koji očuvaju sterilnost ili u monodozama. 

Lijekovi bez konzervansa su svakako zdraviji za bolesnike budući da je bezkonzervansna terapija poštednija za površinu oka.

MOJE OKO: Bolest površine oka često se javlja kod oboljelih od glaukoma, koji su većinom starije životne dobi. Kako će oftalmolog prepoznati bolest površine oka?

Dr. sc. Ivan Škegro: Uzimanjem detaljne anamneze od bolesnika možemo već i prije samog pregleda puno saznati. Neke navike, kao što je dugotrajni rad na računalu ili navika dugog čitanja može biti uzrokom poteškoća.

Zatim uzimanje nekih lijekova može uzrokovati poremećaje površine oka. Prilikom rutinskog pregleda, oftalmolog obraća pažnju na stanje spojnice i rožnice te na temelju njihovog izgleda može procijeniti treba li izvoditi neke dodatne pretrage da bi se dijagnosticirala bolest površine oka.

MOJE OKO: Kako bolesnik može sam prepoznati da se radi o bolesti površine oka? Koji su najčešći simptomi?

Dr. sc. Ivan Škegro: Bolesnik često već sam može posumnjati na bolest površine oka. Osjećaj pijeska u očima, peckanje, svrbež, crvenilo i pojačano suzenje su sve simptomi koji ukazuju na postojanje problema sa suznim filmom i površinom oka. Valja napomenuti da samo liječnik oftalmolog može dati konačnu dijagnozu budući da ti simptomi nisu isključivo vezani za jedno stanje. 

MOJE OKO: Koji su uzroci pojave bolesti površine oka kod glaukomskih bolesnika?

Dr. sc. Ivan Škegro: Najčešći uzrok pojave bolesti površine oka kod glaukomskih bolesnika je kapanje kapi s konzervansom. Nažalost bez kapi se ne može, ali se mogu trošiti kvalitetnije kapi koje zahtijevaju manje ukapavanja, ili kapi bez konzervansa koje su dokazano poštednije za površinu oka.

MOJE OKO: Kada se dijagnosticira bolest površine oka, mijenja li se liječenje glaukoma? Može li se uklanjanjem konzervansa, izborom kapi bez konzervansa poboljšati liječenje glaukoma?

Dr. sc. Ivan Škegro: Apsolutno. Nakon dijagnosticiranja bolesti površine oka, mora se početi tretirati. Postoje razni načini liječenja bolesti površine oka. Od promjena nekih navika, tipa dugotrajnog rada za računalom, preko ukapavanja umjetnih suza ili blagih kortikosteroida, do promjene vrste antiglaukomske terapije.

Uklanjanjem konzervansa iz antiglaukomskih kapi, nismo smanjili njihovu djelotvornost, ali smo smanjili neke nuspojave, kao što su crvenilo ili osjećaj pijeska u očima. Sve to i jesu simptomi bolesti površine oka. Na neki način prebacivanje na bezkonzervansnu terapiju poboljšava liječenje glaukoma budući da se ima manje nuspojava te se rjeđe prekida preporučena terapija, tj. bolja je adherencija bolesnika.

MOJE OKO: Što savjetujete svojim pacijentima - kako živjeti s glaukomom? Može li glaukom značajno promijeniti kvalitetu njihovog života? Jasna je preporuka oftalmologa da je potrebno dugotrajno liječenje glaukoma – već sama činjenica da svaki dan treba kapati lijek, mijenja životne navike. Uz to, javljaju se promjene na vidnom polju koje mogu uvjetovati neke promjene u životu.

Dr. sc. Ivan Škegro: Ja svojim pacijentima savjetujem da nastave normalno živjeti, ali da ipak moraju promijeniti neke stvari. Moraju ozbiljno shvatiti svoju bolest te redovito trošiti preporučenu antiglaukomsku terapiju i redovito dolaziti na preporučene kontrole.

Glaukom je bolest koja je dugotrajna, često doživotna, ali ako se drži pod kontrolom, može se dočekati duboka starost bez značajnih tegoba. Nažalost postoje i slučajevi kad ne dođe do tako sretnog kraja.

Moram napomenuti da koji puta jednostavno nikakva terapija nije adekvatna te se mora pristupiti operacijskom liječenju što uvijek donosi puno veći rizik od liječenja kapima. Također kao što sam već rekao, glaukom se ponekad otkrije u poodmaklom stadiju kad je već prisutno veliko oštećenje vidnog živca i posljedično tome vidnog polja.

MOJE OKO: Postoje li neka ograničenja za oboljelog od glaukoma? Može li naprimjer, oboljeli od glaukoma sigurno voziti auto?

Dr. sc. Ivan Škegro: Sve ovisi o stadiju očtećenja vidnog polja. Kod glaukoma je centralni vid često dugo očuvan, ali se vidno polje sužava. Zato je potrebno redovno praćenje i provođenje testiranja vidnog polja, najbolje kompjuteriziranom perimetrijom budući da ona daje objektivne nalaze. Osobe s vrlo visokim oštećenjima vidog polja ipak bi se trebali suzdržavati od vožnje automobila radi svoje sigurnosti, a i ostalih sudionika u prometu.